Nagrade našim rukometašima

Država će hrvatske rukometaše za osvojeno srebro na Svjetskom prvenstvu nagraditi s ukupno 1,44 milijuna kuna. Svaki član reprezentacije dobit će po 60.000.

Prema odluci Vlade, 21 član hrvatske rukometne reprezentacije dobit će novčanu nagradu od po 60.000 kuna, a nagradu u tom iznosu dobit će i izbornik Lino Červar i trener Slavko Goluža.

Po 15.000 kuna dobit će tehnički direktor Ivica Udovičić, trener vratara Zdenko Zorko, liječnik Mladen Miškulin i fizioterapeut reprezentacije Damir Kajba.

Još jednom čestitke za srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u rukometu održanom od 16. siječnja do 1. veljače u Hrvatskoj, našim je rukometašima uputio premijer Ivo Sanader.

"To je veliki uspjeh - biti drugi u svijetu - u bilo čemu, pa tako i u sportu. I srebrna medalja sjaji", rekao je Sanader.

Nagrada će se rukometašima i članovima stručnog stožera isplatiti iz državnog proračuna, a Vladina odluka temelji se na Uredbi o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska športska postignuća.

ZAVIST ILI REALNOST

Pored Bože Sušeca, na Červarov rad velike primjedbe ima i Ante Kostelić. Složio se s tvrdnjom Velimira Kljaića da je 'šteta što takva generacija rukometaša ima takvog izbornika'.

Duhovi su se uzburkali nakon osvrta legendarnog HTV-ovog komentatora i sportskog novinara Bože Sušeca, koji je u središnjem Dnevniku, dan nakon hrvatskog poraza u finalu SP-a, izrekao kritike na račun Červarovog vođenja utakmice protiv Francuza. Iako ga je nazvao "najuspješniji hrvatski rukometni trener svih vremena", Sušec je u svojoj analizi spomenuo i sve poraze u ključnim utakmicama nakon olimpijskog zlata u Ateni. Dan kasnije izbornik srebrnih rukometaša odmah je replicirao sadašnjem pomoćniku glavnog ravnatelja HRT-a rekavši da ga "Sušec ne voli i da je ponudio svoju istinu kao jedinu, bez da je saslušao drugu stranu". No kritiku na račun rada rukometnog izbornika ponudio je i Ante Kostelić, koji se početkom 2005. već verbalno prepucavao s umaškim trenerom. Tada je Gips Červarovu knjigu nazvao "cirkusantskom", a Mago di Umago mu je navodno odgovorio da on "nije trener već dreser", iako je Červar kasnije opovrgnuo da je rekao takvo nešto. Iz dalekog Val d'Iserea, gdje je u tijeku Svjetsko prvenstvo u skijanju, Ante nije htio opet otvarati 'ratnu frontu' s Červarom, ali je ipak izjavio da se slaže s konstatacijom Velimira Kljaića, također čovjeka britkog jezika, koji je u svom stilu izjavio kako je "šteta da takva generacija, vjerojatno bolja od svih dosadašnjih, ima takvog izbornika". "Mislim da moj stav znate, a svakako se slažem s Kljunom. Neću uopće govoriti o konkretnom slučaju, može mi samo biti žao što nismo svjetski prvaci. Da me pozovu da u nečijem stanu popravim slavinu, a ja sam po zanimanju dimnjačar, zahvalio bih i rekao: 'Oprostite, ne bih se u to upuštao, ja sam ipak dimnjačar...' Međutim to očito ne mora biti tako", rekao je Gips za Jutarnji. Kako ne bi ispalo da pametuje i nudi svoje viđenje iz drugog sporta, glava obitelji Kostelić opet je ponudio i mišljenje o svojem skijaškom znanju. "Ja i nisam skijaški trener. Možda sad nešto više o tome znam nego prije, ali definitivno nisam neka faca. Jer ne poznajem dovoljno materiju da bih bio skijaška faca! Ali o rukometu, dozvolite, nešto ipak znam", rekao je, nakon brojnih medalja i naslova Janice i Ivice, najuspješniji skijaški trener svijeta svih vremena.

Poljska uzela broncu

Poljaci su bili nadmoćni. Dancima je ovo bio prevelik zalogaj.
Danci su se držali prvih 20-ak minuta, ali kasnije kao da nije bilo volje za nekom igrom. Poljska obrana je odlično funkcionirala, a ono malo lopti što su Danci uputili prema golu uze je Poljski vratar. A istovremeno je danska obrana puštala na sve strane. Poljak Bilecki imao je svoj dan na ovom prvenstvu te su mu udarci bili nezaustavljivi.
Ostaje osjećaj da je Danska završila i na boljem mjestu nego je to igrom pokazala(bar na ovom rukometnom prvenstvu).

Tužno finale

Evo na kraju ovog rukometnog spektakla možda nije sve kako smo očekivali, ali nije ni loše. Hrvatska na kraju viceprvak svijeta. Srebro bi trbalo zadovoljiti i one pogane jezike koji su sumnjali u snagu i volju naše reprezentacije. Srebrena medalja je trenutno i ono što zaslužujemo, jer koliko se god mi vadili na suce igrači su ipak glavni akteri na terenu. Mi nismo izgubili zlato, jer ne možeš izgubiti ono što nemaš. Francuzi su trenutno bolji, ali samo za nijansu.
Trebali bismo biti sretni i slaviti ove medalje, i nadati se istom, ako ne i boljem na sljedećem rukometnom prvenstvu.